Izazovi socijalne izolacije i važnost bliskosti

Back to top
Printer-friendly version

Kriza sve dulje traje i što vrijeme više odmiče, ljudi se jednako bore s emocijama, kao i s ekonomskim posljedicama. Čovjek je društveno biće,  evolucija nas je na brutalan način naučila da je povezanost ključna za opstanak, ali koronavirus je progutao globus u vrijeme u kojem više ljudi živi samo nego ikad prije u ljudskoj povijesti. Ti isti samci zaposleni su u tvrtkama sa drugim ljudima, odlaze na utakmice u društvu drugih navijača ili na koncerte s isto toliko obožavatelja. Živjeti danas sam za mnoge istodobno znači živjeti u gomili, ali bez pravog kontakta s pojedincima, što može donijeti usamljenost, ali ne prisilnu izoliranost, kao ova koju je nametnuo Covid-19.

Ima puno prednosti samačkog života i mnogi od nas nekad bi poslali svoje ukućane na kratki izlet kako bi ostali sami doma i imali malo mira. Međutim, u aktualnim okolnostima oni koji imaju nekoga svog s kim će se zagrliti, poljubiti i pomaziti (pa makar i kućnog ljubimca) ipak su u psihološki povoljnijem položaju. Naravno, nekad ćete se i posvađati, to je sve normalan dio ljudskog iskustva i odnosa. No onda ćete se i pomiriti, zavaliti na kauč i uz nježan dodir lakše prebroditi dan. Ljudi koji su sada tjelesno sami, a osobito ako su u strahu, mogu imati poseban problem zbog odsutnosti dodira. Posve prirodna potreba čovjeka za drugim čovjekom, njegovim dodirom i nježnošću. U odsutnosti tjelesnog kontakta možemo postati usamljeni, depresivnog raspoloženja, bezvoljni, uznemireni i tjeskobni.

Mozak ima ograničenu propusnost za rješavanje problema i reguliranje emocija te učinkovitije obrađuje informacije u nazočnosti drugih ljudi, čak i ako su udaljeni dva metra, nego u osami ili uz mali ekran. Zagrljaj doista djeluje kao zaštitni sloj protiv stresa. U studijama su oni koji su bili u ugodnom zagrljaju prije stresnog događaja bolje reagirali na te situacije.  U tim situacijama aktivira se hormon ljubavi, oksitocin čiji se učinak najbolje vidi u zagrljaju majke i djeteta. Osobe koje su se više grlile imale su manji porast krvnog tlaka, kako sistoličkog tako i dijastoličkog. Doista je znanstvena činjenica to da nas zagrljaj prije nego što se suočimo s uobičajenim stresnim situacijama može zaštititi od ubrzanog rada srca.

To je biološki princip koji američki neuroznanstvenik James Coan zove 'ekonomija djelovanja'. Mozak nastoji djelovati uz najmanje troška, a druženje s drugim osobama snižava mu troškove gotovo svega što čini. Tako i obično držanje za ruku s voljenom osobom može umanjiti anksioznost uzrokovanu stresom, čak smanjiti aktivnost u 'neurološkom potpisu boli', što rezultira analgetskim učinkom usporedivim s lijekovima.

Dodir se smatra prvim osjećajem koji smo stekli jer je naša koža naš najveći osjetilni organ. Baš kao što slušanje očaravajuće glazbe može doprijeti do duše, osjetiti zagrljaj osobe u koju imamo povjerenja može naše biće ispuniti širokim spektrom emocionalnih i fizičkih potreba za koje možda nismo ni znali da ih imamo.

U takvim situacijama pomaže zagrljaj, držanje za ruku, i to nisu samo teorijska nagađanja. Znanstvena istraživanja u kojima se mjere tlak, puls, provodljivost kože, u kojima se snima mozak i mjere se razine određenih hormona sustavno potvrđuju - njegujući kontakt, čak i stranca, ali posebno bliske osobe, djeluje umirujuće i olakšavajuće. Istraživanja pokazuju da dodir, odnosno čvrst zagrljaj bliske osobe ne donosi mir i olakšanje samo dok traje: efekt može trajati cijeli dan te doprinositi i tjelesnom zdravlju i imunitetu

Kako ispuniti žudnju za dodirom

Prije svega dobro je osvijestiti svoje potrebe i emocije te ih barem s nekim podijeliti. Važno je komunicirati sa bliskim ljudima isto kao što je važno brinuti o sebi, njegovati povezanost duha i tijela.

Osjetite kako vas obuzima radost kad gledate fotografiju bliske osobe. S bliskim ljudima razgovarajte i planirajte što ćete raditi jednom kad ovo prođe. A proći će. Tada se grlite najjače što možete i ne zaboravite iz ovog iskustva koliko je ta blizina važna, vrijedna i koliko je teško kad ju izgubimo. Neka nas korona nauči i tu lekciju. Sada čitajte, heklajte, pecite kruh, pospremajte ormare, zovite prijatelje i one koje niste možda godinama čuli, vježbajte, jer fizička aktivnost nije važna samo za fizičko, nego i za psihičko zdravlje; činite sve ono nad čime imate kontrolu, budite strpljivi prema sebi, sada i u budućnosti, kada se ovo čudno vrijeme završi. I šalite se, smijeh liječi.

Njegujte svoje tijelo kupanjem, njegujući ga finim kremama, tjelovježbom, istezanjem… Osjetite kako je mekana deka na vašoj koži, kako divno miriši jutarnja kava, kako je ugodan osjećaj topljenja kockice čokolade na jeziku, kako umirujuće zvuči lišće na vjetru... Njegujte i svoju dušu. Čak i grljenje neživih predmeta kao što je plišana igračka proizvodi jednak učinak.

Sada, kada smo zaglavili u kući, spašava nas tehnologija. Do jučer ona nas je fizički udaljavala jedne od drugih, a sada nas na čudesan način spaja. Umjesto poljupca možemo poslati emotikon, umjesto rođendanske torte gif, filharmoničari mogu svirati Rahmanjinova u kućnim papučama, zahvaljujući WhatsAppu ili Facebooku ispijamo virtualne kave. Na šest kontinenata ljudi stvaraju emocionalne mreže, pametni telefon nikada nije bio pametniji.