KAKO S DJECOM U OVO DOBA

Back to top
Printer-friendly version

Hrvatsko psihološko društvo poručuje:

Djeci koja se boje treba:

  1. Fizička blizina bliskih ljudi kako bi se povratio narušen osjećaj sigurnosti.
  2. Dovoljno vremena i prostora da prepričavaju, crtaju i kroz igru prožive to što se dogodilo.
  3. Pomoć odraslih da događaj integriraju u cjelovitu priču tako da im daju riječi tamo gdje ih dijete nema, a kako bi objasnili što se dogodilo.
  4. Pomoć odraslih pri povezivanju osjećaja, misli i osjeta u tijelu (npr. "Čujem da su ti se tresle noge jer te bilo strah kada si pomislila da nećeš moći izaći iz prostorije.")
    1. Normalizacija ("Čujem da su ti se tresle noge jer te bilo strah kada si pomislila da nećeš moći izaći iz prostorije. Sada su tvoje noge opet dobro, na sigurnom si i sve je u redu.")
  5. Omogućiti kontakte s prijateljima i važnim ljudima.
  6. Omogućiti distrakciju od teških sadržaja kroz igru, zabavu, crtiće, filmove i igrice.

Djeci koja se boje ne treba:

  1. Slušanje razgovora odraslih o teškom događaju
  2. Praćenje vijesti i pogotovo gledanje videa i fotografija potresom pogođenih ljudi i objekata.
  3. Opsežno objašnjavanje koje nadilazi njihove kapacitete da razumiju (jer to samo daje dodatnog materijala za fantazije i strahove).
  4. Pretjerano umanjivanje ali i preuveličavanje događaja.
  5. Dodatno zastrašivanje.

Priredila:  Vlasta Grgec-Petroci, mag.act.soc.,
obiteljski medijator
Centar za socijalnu skrb Zagreb
Podružnica Obiteljski centar za Grad Zagreb